Danas predstavljamo Grad Otok

Otok se spominje već u 13. st. kao Ottok (u kasnijim dokumentima: Ocak, Athak, Otock), a spominje se i između 1333. i 1335. kada je papin legat pohodio ovo selo tri puta i u toj župi dobio je osrednju svotu. U daljnjem razvitku tog velikog sela steklo je trgovački značaj koji se održao i nastavio razvijati sve više do dolaska Turaka . Otokom u to vrijeme vladaju mađarski plemići Gut-Keledi(iz ove obitelji potječu i dva slavonska bana). Otok se također spominje 1428. godine kao possesion Athak koji je bio u posjedu feudalne obitelji Alašana. Otok je dobio ime najvjerojatnije po tome što je u to vrijeme poplava sa svih strana bio okruđen vodama, a po nekima dobio je ime jer je bio okružen šumom. Nakon izumruća Alašana Talovci su 1437. godine dobili posjed od Žigmunda. Oni su taj posjed prodali kaločkom nadbiskupu (1476.). Posjed je imao oko 76 zaseoka (Godinovo, Kemetinci, Vitkovci, Brankovci, Bošnjaci, Markovac, Ozdanovci, Skorotinci, Grabovci, Tertavci…). Turskim osvajanjem 1526. ovaj kraj ulazi u kadiluk koji je imao sjedište u Nijemcima. Vizitator Petar Masarechi 1623./4. godine zabilježio je da župa Otok ima 7 sela i navodi: Gradince, Vitkovce, Strajnice, Ozdanovce, Orlovo, Fališevce i Privlaku. Mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) otočki kraj oslobođen od Turaka. Postupno se ustaljuje Vojna krajina. Godine 1700. počelo iseljavanje toga starog stanovništva (netom spomenutih 76 sela i naselja) oko puta od Vinkovaca na Savu koji se bio utvrdio nešto južnije od staroga sela i njegovih područnih selaca. To raseljavanje završeno je 1720.godine. Od toga vremena napušten je stari Otok i počeo se razvijati novi koji se je povećao s još starosjedilaca iz okolnih otočkih sela i naselja. Tijekom razdoblja 13.-16. st. na Otočkom starom području nije bilo nijednog utvrđenja, te je Otok bio samo trgovište s razmjerno velikim područjem na kojem su se nalazile prostrane šume i obilne oranice i livade.No ipak Otok je u doturskog vremena imao nekakvo utvrđenje s mjesnim imenom Gradina koja je bila utvrđena od strane Hrvata prije sveze s Mađarima,a možda i od nekog naroda prije doseljenja Hrvata. Otočka crkva Sv. Antuna, nakon oslobođenja od Turaka, bila je drvena i premala za mještane, ali tek 1782. započela gradnja nove zidane koja je dovršena dvije godine kasnije. Crkva je za vrijeme Drugog svjetskog rata strašno stradala, ali je bila obnovljena. 1970 ih godina crkva je srušena zbog narušene statike i napokon 1979. izgrađena nova crkva. Franz Stefan Engel je dao i prvi poznati opis mjesta: Otok leži u ravnici: obuhvaća 151 kuću od pletera, od kojih 110 pokriveno slamom, 13 trskom, a 28 šindrom. Ima časnički kvartir, župnikovu kuću i školu od pletera sa krovom od šindre. Zatim se ovdje nalaze jedna trošna kapela, konjušnica za pastuve, šupa za egzercir i seoska stražara. Između Otoka i sela Bošnjaci, na drumu, vidi se rimski šanac sa dvostrukim rovovima. U Otoku sokaci su uređeni pod konac. S reorganizacijom Vojne krajine njegovi stanovnici nalazili su se u sklopu različitih satnija. Pred ukinuće Vojne krajine Otok se nalazi u sklopu 10. kumpanije (satnije) sa sjedištem u Nijemcima, koja je bila u sklopu 7. regimente ili pukovnije sa sjedištem u Vinkovcima. Osnovni je obiteljski i društveni oblik organiziranosti bila kućna zadruga. Sastojala se od članova istog roda (Šajnović, Trbljanić, Balić, Lombarović (raspala se 1885.), Matičić (raspala se 1884.), Matiašević (raspala se 1885.)…) po nekoliko obitelji. Broj zadrugara ovisio je o brojnosti pojedinih porodica. Otočani 1772. godine dobivaju trivijalnu školu, a zbog izvoza velikih količina drvne mase 1886. Otok dobiva prugu i tad je dobio i brzojavni ured. Otok 1953. dobio električnu struju, pojavili su se mlinovi na električni pogon.

Izvor: Wikipedija

Image may contain: sky, cloud, tree and outdoorImage may contain: sky and outdoorImage may contain: sky, tree, plant, bridge, outdoor, nature and water

Arhiva

Izbornik